Donesi, vetre, pesama poj
Davnih junaka što kreću u boj
Njihovih ljuba žalostiv glas
Moli za milost i spas
Junaka svoga prati u boj
Ljubi mu ruku, daje đerdan svoj
A na đerdanu njene vere znak
Najdublje nade zrak
Junak je gleda, pogled mu mlak
U srcu nosi njen lik drag
Kose joj zlatne, pogled joj snen
Još iste noći ja biću njen
U boj ću poći verom ohrabren
Da, njoj ću doći bitkom prekaljen
Ljuba ga pušta, suzu ispušta
Ali iz oka ga ne ispušta
Kad sunce zađe, ona prođe tu
Zora već sviće, on još nije tu
Kad sunce dođe, ubi devojku
Spava k'o u snu
Usne joj hladne, obraz joj led
Kose joj zlatne prekrio sneg
Ali na nebu pogled joj snen
Ljubi je junak njen
Donesi, vetre, pesama poj
Davnih junaka što kreću u boj
Njihovih ljuba žalosni glas
Moli za milost i spas