Donesi, vetre, pesama poj Davnih junaka što kreću u boj Njihovih ljuba žalostiv glas Moli za milost i spas Junaka svoga prati u boj Ljubi mu ruku, daje đerdan svoj A na đerdanu njene vere znak Najdublje nade zrak Junak je gleda, pogled mu mlak U srcu nosi njen lik drag Kose joj zlatne, pogled joj snen Još iste noći ja biću njen U boj ću poći verom ohrabren Da, njoj ću doći bitkom prekaljen Ljuba ga pušta, suzu ispušta Ali iz oka ga ne ispušta Kad sunce zađe, ona prođe tu Zora već sviće, on još nije tu Kad sunce dođe, ubi devojku Spava k'o u snu Usne joj hladne, obraz joj led Kose joj zlatne prekrio sneg Ali na nebu pogled joj snen Ljubi je junak njen Donesi, vetre, pesama poj Davnih junaka što kreću u boj Njihovih ljuba žalosni glas Moli za milost i spas