Vele meni više manje
...
Neki dan u novinama
24 sata ovdje u nas u hrvata
Ona štampa što nudi kremu svakoga zanata
Evo i par novih astro karata
Zvjezdane erotike ...
.......................... eto meni motike
... naših istaknutijih političara
Reko: da ne bilo možda nekog kvara
Dosudiše mi zvijezde
Josipoviću trebam doć
Vele one ispomoć
Jer on voli baš tu moć
Jaka žena tog plamena
Umjetnost je ta mi sjena
Da mu sjednem pred koljena
Pričam štos da bi preživjela
Dok me njegova gleda sjena
Da ne munem tog znamena
Srebrnoga bešteka
Ak se neko pita šta
Jer bez love dođoh sada
Koji krasi banske dvore
Dok nas jelom tamo gozbe
Došla sam na pregovore
Osnova mi zampa
Ma dab rekla šta god vala
No je problem mili taj
Josipoviću sad ti znaj
Ono kak ti veliš svima
Ona tvoja skromna rima:
''čuj kompa kužiš
Koliko ti je krevet dug toliko se pružiš''
Kad bi se mi našli na to
Da pričamo kak ja sve no:
Pobjedila si umjetnošću taj nemili vrli svijet
I još tražiš još taj okret?
Da kompletira se taj komplet
Za još ljepši naš planet
Ukinimo mentalitet
Prosvijetlimo natalitet
Naopakog zaštitnika
Nas radnika umjetnika
Jer umjetnost je nastala
Ruka nečjasi je dala
Da od srca frca vala
A taj zamp mi dođe vako
Koj umjetnik još bio tako
Ni se sigurno s registracijama bavio
I u zampu kalkulaciju pravio
Kad ga je srce njegovo umjetničko zadavilo
Onaj ko kopira
Pusti ga
Nikoga ne dira
Bitno je da originala ne živcira
Ipak mora da uči od nekoga
Al eto moga starog zla
Vele'm da sam žena ja
Pa bi si ja i dopustila kad u križima me safata
Od pogleda na brdo kravata
I od dosade na ta njihova ceremonijalna vrata
Da si dam tog pomaka
I križima si odmora
Jelte onog zdravoga protezanja
Malo kukova niveliranja
Za daljnje pozore pripremljena
Pošto kičmu ja tu imam
U tu sliku njima štimam
Prvob nepolitički bila odrezana
Jer ne ponašam se ko ta dama
što je voda sad po novinama
Agresiva na njegov skok
De dat mila vidim bok
I na sve to jedino si mogu zamisliti njegovog sljedećeg naleta
Bez das sljedim aveta:
A sa's prešla preko ruba moga kreveta
Vid ti vid tog neuglednog djeteta
Kak se ona meni to ko praćaka
Izvija se iz tog joj neugodnog stalka
Koje zvijezde joj ga smjestiše
A men predsjedniku se nasmješiše
Ma de leđa mi se naježiše
Kad se njem predsjedniku nasmješiše
I par stranica kasnije
Nek je svima još malo jasnije
Zvijezde nam ga spustiše na tlo
Da novine vele gdjej ko što
Negdje vrpcu prerezo
I sad kad ga ko zakonika gledam
Ope mi dođe da mu se nimalo u dvore njegve nedam
Jer dok je zamp taj gradio
Mene od njega je ko umjetnika ogradio
Maltene si ne mog priuštit ni za radio
Kojeg je njegov zamp zaštitio
I frekvencije naplatio
Ma šta pričam
Da sebe zlo tu ne golicam
Otkad je tih naših nesvjestica
Ja sam njima samo još zla vještica
Eto moja točkica
Začarana ništica
Prođe još jedna popodnevna kavica
Odoh peglat svojih pjesmica
~:) Pet kn
Hvala dođite nam opet
~;) dankešen aufviderzen