Vele meni više manje ... Neki dan u novinama 24 sata ovdje u nas u hrvata Ona štampa što nudi kremu svakoga zanata Evo i par novih astro karata Zvjezdane erotike ... .......................... eto meni motike ... naših istaknutijih političara Reko: da ne bilo možda nekog kvara Dosudiše mi zvijezde Josipoviću trebam doć Vele one ispomoć Jer on voli baš tu moć Jaka žena tog plamena Umjetnost je ta mi sjena Da mu sjednem pred koljena Pričam štos da bi preživjela Dok me njegova gleda sjena Da ne munem tog znamena Srebrnoga bešteka Ak se neko pita šta Jer bez love dođoh sada Koji krasi banske dvore Dok nas jelom tamo gozbe Došla sam na pregovore Osnova mi zampa Ma dab rekla šta god vala No je problem mili taj Josipoviću sad ti znaj Ono kak ti veliš svima Ona tvoja skromna rima: ''čuj kompa kužiš Koliko ti je krevet dug toliko se pružiš'' Kad bi se mi našli na to Da pričamo kak ja sve no: Pobjedila si umjetnošću taj nemili vrli svijet I još tražiš još taj okret? Da kompletira se taj komplet Za još ljepši naš planet Ukinimo mentalitet Prosvijetlimo natalitet Naopakog zaštitnika Nas radnika umjetnika Jer umjetnost je nastala Ruka nečjasi je dala Da od srca frca vala A taj zamp mi dođe vako Koj umjetnik još bio tako Ni se sigurno s registracijama bavio I u zampu kalkulaciju pravio Kad ga je srce njegovo umjetničko zadavilo Onaj ko kopira Pusti ga Nikoga ne dira Bitno je da originala ne živcira Ipak mora da uči od nekoga Al eto moga starog zla Vele'm da sam žena ja Pa bi si ja i dopustila kad u križima me safata Od pogleda na brdo kravata I od dosade na ta njihova ceremonijalna vrata Da si dam tog pomaka I križima si odmora Jelte onog zdravoga protezanja Malo kukova niveliranja Za daljnje pozore pripremljena Pošto kičmu ja tu imam U tu sliku njima štimam Prvob nepolitički bila odrezana Jer ne ponašam se ko ta dama što je voda sad po novinama Agresiva na njegov skok De dat mila vidim bok I na sve to jedino si mogu zamisliti njegovog sljedećeg naleta Bez das sljedim aveta: A sa's prešla preko ruba moga kreveta Vid ti vid tog neuglednog djeteta Kak se ona meni to ko praćaka Izvija se iz tog joj neugodnog stalka Koje zvijezde joj ga smjestiše A men predsjedniku se nasmješiše Ma de leđa mi se naježiše Kad se njem predsjedniku nasmješiše I par stranica kasnije Nek je svima još malo jasnije Zvijezde nam ga spustiše na tlo Da novine vele gdjej ko što Negdje vrpcu prerezo I sad kad ga ko zakonika gledam Ope mi dođe da mu se nimalo u dvore njegve nedam Jer dok je zamp taj gradio Mene od njega je ko umjetnika ogradio Maltene si ne mog priuštit ni za radio Kojeg je njegov zamp zaštitio I frekvencije naplatio Ma šta pričam Da sebe zlo tu ne golicam Otkad je tih naših nesvjestica Ja sam njima samo još zla vještica Eto moja točkica Začarana ništica Prođe još jedna popodnevna kavica Odoh peglat svojih pjesmica ~:) Pet kn Hvala dođite nam opet ~;) dankešen aufviderzen