Ne znam kako podnijeti ove noæi preduge
Ne znam kako pobijeæi do svitanja
Ne znam kako vratiti jednu mladost skrenu
I iz praha ivot joj podariti
Sad se pitam da li treba ivjeti iz navike
Il' da skonæam pa da budem kraj tebe
Jer gore si ti
A ja dole sam sav eljan njenosti
Noæas najdraa opet srest æemo se mi
Boe noæas rajska vrata otvori
I u svoje dvore mene primi ti
Jer tu vjeæno poèiva
Jedna ljubav najveæa
Boe moj noæas æu za njom
Jer joj dugo nisam lice ljubio
Jer sam predugo se bez nje budio
Prerano je otila moja ljubav najveæa
Boe moj noæas æu za njom
Za njom