Ne znam kako podnijeti ove noæi preduge Ne znam kako pobijeæi do svitanja Ne znam kako vratiti jednu mladost skrenu I iz praha ivot joj podariti Sad se pitam da li treba ivjeti iz navike Il' da skonæam pa da budem kraj tebe Jer gore si ti A ja dole sam sav eljan njenosti Noæas najdraa opet srest æemo se mi Boe noæas rajska vrata otvori I u svoje dvore mene primi ti Jer tu vjeæno poèiva Jedna ljubav najveæa Boe moj noæas æu za njom Jer joj dugo nisam lice ljubio Jer sam predugo se bez nje budio Prerano je otila moja ljubav najveæa Boe moj noæas æu za njom Za njom