Skender Kulenović - Krik lyrics

Otkuda znam da je tu šuma kad sama je tmina, tolika da su je pune – i prazne duplje vida do dna mi pamćenja, sužnja što traži provid zida. Da li to pipam stabla, il mene dira tamnina? Otkuda znam da je u šumi to kriknula ptica kad sama je tišina, bezvučno naličje zvuka, kad i šum moga daha prah mrklog postane muka, i šuplje bezvučje uđe u korijen glasnih žica. Taj krik – tmina to ote li dan ptici iz drijema? Il kriknu ljubav, il razbojstvo – i već ih nema. Kud padam kucaj po kucaj sa srca-časovnika? Gdje slijepcu vida da nađem žižu sunčevog oka? Tminu da zovem za sudiju, tajac za svjedoka? Kako taj muk da nadglušim pred mukom mrtvog krika?