Skender Kulenović - Čuda lyrics

Svrh snijega do juga rijeka: zveket vilinskog nakita. Tu glađu se krili galeb, korijenom gnijezdi se jasen. S pastrvom danuju zvijezde, i vidre s češljem rakita. Nebo – ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen. Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomisao cara Domisli odmah i pruži iz sebe obličje krȁsa. Zrno do zrna se stišćem u punom srcu svog nara. Sam, bor iz petnih mi žila u bezdan sunčani stasa. I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode. Sva nevidjela se bistre kroz bistre mi oči róde. U mračnoj duplji mi duba zlate se zujna mi saća. Sunovrat s gromom sam slapa, i iskok duge iz pjene. S njom gasnem, i svaka mi kap se, u sladostrašću mijene, u praroditeljku čudâ, u prakap bremenu vraća.