Pshighco - Jednaki u svim pogledima lyrics

Gledam u daleki svemir, vidim svoj odraz u njemu Vibracije atoma u tijelu daju znak sinapsama da rade i salju impulse koji stvaraju osjecaj sigurnosti, srece i blagostanja cim krenu Da zaboravim da los sam u svemu, postajem perut na tamnom platnu beskonacnosti Sve sto ikad tako si jedno je sa pacifisticnim, ali i pakosti i gadosti sto nekad stvara tremu Hodam tesko po astralnim ravnicama, svijest je klica koja raste okruzena vakuumom Cak i u snovima vidis vise jer se tada ne boji stvari kojih se prije nije doticala. Uzvisenost salje strah u grob Interstelarno putovanje, warp 7, hod tezak zamjenjuje lagan let kad svaki svijet shvati da mu treba jos jedan Sjeban intelekt uvijek je sretan, tu je sad greska, crne rupe je vrijedan, ja nisam krvi zedan jer hranim se kvazarima guste podsvijesti Svjetlosnih milenija udaljene glupe povijesti koja vise ne obavlja svoju funkciju vec samo kaze "budi tu" Stojis lud i glup slusajuc masineriju, cudis se misteriju jer nikad nisu ni radili strojevi Rezonantan pod odzvanja dok solarne pikule padaju, ali barem pri procesu ostaju citave Sve od sada sto do kraja mog ostaje su ostatci zvijezda formirani u slova na stranicama koje ne listam jer Proslost ne postoji, kao ni buducnost, a sadasnjost je svaki trenutak koji prolazi i nestaje zauvijek Zivimo samo da bi to mogli rec, napokon shvacam stelarnu odlucnost- ona nastavlja dalje zanemarujuci nas kratki tijek Sve je dosta pusto, jedino sto je ispunjeno je nas ego Ergo, ne zasluzujemo znati nista vise Bozanstvene nebule stvaraju nebuloze, zamagljuju vid, pogledom desifriramo samo blijede obrise onog sto pise Spremi se za kozmicki susret cetvrte vrste, imaj strahopostovanje za sve dimenzije Jer sirina, duzina i visina stvaraju prostorno-vrijeme, koje zauvijek cuva rep zmije- cuvara inteligencije Al cuvaj se inercije, ako ubrzas stvari stari, neces moc stat, to te kvari, pravi ti je onaj koji zna to sve A i sjebano je to dok putujes tako, nemas vremena za smirit se, fokusirat i procitat znakove ~Zivimo solarni zivot, sve smo sta vidis gore Jednaki u svim pogledima, cak i zvijezde se umore I nikako mi nije jasno zasto se bore Jer sve sto cini svemir, cini sve nas, razmisli bolje~ Gledam u tlo, vidim svoj odraz u rosi na vlasima trave Svaki trenutak proveden prepoznajuc prave motive u lazi je sparen sa paznjom za klase Hodas zaboravljen kroz zelenu sumu cije grane ne biraju strane Izoliranom, bez njihovog daha, puno mi je puta malo falilo da stanem Ne treba mi mnogo da poput kise padnem Kao lava vas bijes krasi neponovljivi tandem Prilicno im jasno je kad shvate, da vjetar koji prolazi kroz pore njihove koze zanemaruje sivo podrucje koje im omogucava da vide i razumiju kako uzaludno vrijeme trate Svuda sad na cvijece paze jer znaju da je to nas DNA koji cvate Kao korijen drveta zivota koji ide preko svake rase Decko, pazi na se jer brzo se sledi dusa kroz tundru dok prolazis Ostavi se ti ludih nadanja, odi prosetaj malo, nadi dva panja da legnes izmedu njih i zamisli se kak odlazis Misli nista glasnije od suskanja lisca u mracnoj noci Snijeg pada po cerebrusu i uspon vas trajno koci Ja cu krocit prvi, u vulkan ak treba samo da dokazem da nisam bolji kada vidis da i moje tijelo gori Probaj stijenu probit, al znaj da rijecima to neces moc Jad skuplja se u tebi jer ne nadas se da ce ikad proc Dok sve to kljuca, ti sam reagiras kroz Ispade koji stete svemu, jednom rijecju- Nekontrolirano Jedini nacin da smiris se je da skocis u ocean nazvan "empatija" Gdje svak krik i vrisak patnika iz spilje donosi neugasivu bol, preobrazit ces se skroz kada uvidis da nisi gubitnik i shvatis da Vrhunac si evolucije, ta strma litica na tvom putu je tu da bi se naucio penjat, ali se i naviknes na pad koji eonima pokusava vratit ravnotezu dobra i zla u svijet jedino tako da sve ubije ~Zivimo prirodni zivot, sve smo sta vidis ovdje Jednaki u svim pogledima, cak i drvo tone I dalje mi nije jasno zasto se bore Sve oko nas je covjek, razmisli bolje~ Gledam u lijes, vidim svoj odraz u staklenim ocima trupla Vatra ne gori vise ovdje jer vasa sudbina je pukla Ova ludnica je glupa jer puni se sad rupa Lesevima odbacenih kao misli nakon kojih buncas 9 krugova pakla nije nista naspram ovom tu Gdje nitko nema dusu, al nije uspio ni prodat ju Glomaznu stetu rade dok prave se da pomazu Kvare sve dok ko zna kud putuju da zavedu odmazdu Trazim sad ja prolaz tu, jer zivim gdje i svi Bijeli dim zamijeni ti, gle kak izgledaju zbog sjekiri Ne mogu ih krivit, jer svi ovdje imaju jedini cilj- sto bolje zivit, al vjeruj mi Polako umiranje maskirano u srecu donosi samo patnju , ali pred kraj i mir Jer znamo da cemo kad-tad otic i onda se mozemo pohvalit da smo otisli ko ratnici Vama cilj je kazniti, strasna bit je stvarnosti Kad trosis svoje vrijeme samo da vices "krao si" Kroz hodnik zrcala prodi, zanemari pakosti Opasnosti ne postoje dok si na putu samo ti Al valjda jasno ti je da nema ni dobrih sjecanja Istina, prijevara, al ti ih trebas da Prociste ti misli, slazem se, totalna nepravda Zato jos ne znam jel bolje zivit sjeban zivot ili nemat ga ~Ovo nije smrt, ovo nije ni zivot Cijelo vrijeme odgaja nas neemotivni limbo Bio ti krijeposan il narkoman, sve je to isto Cisto je znanje da nam je odlazak jedino blisko/Znamo samo da bez nas ovaj planet bude blisto~