Opet tjeskobe, Strahovi stari. Ispred mene Nema ništa što obećava. U mraku sjedim, Hladno se znojim, Proznajem javno, A jedini nisam koji se bojim. Ni stari mi nije utjeha neka, Na njemu vidim što i mene čeka, Rintao je čitav život, A nema ništa osim godina. Sve češće zaboravlja stvari I kosti ga bole kad vrijeme se kvari. A ni stara nije ništa bolje, Nemaju volje, Nemaju volje. A ja bih sa vragom sklopio savez I ne bi, ne bi pekla me savjest, A ja bih sa vragom sklopio savez I ne bi, ne bi pekla me savjest, Da netko drugi stari 'mjesto mene, Da slika zaustavi vrijeme. Kosa me napušta brže no što treba, I borim se k'o lud za svaki zub, Al' vrijeme nosi svoje, vrijeme nosi svoje, Sve je uzalud. A i tebi, dušo, već vidim prve sijede, A koliko još jučer bila si dijete. I iako još uvijek izgledaš bolje Od svake klinke što gradom šeće, Žao mi je i zbog tebe i zbog sebe Što to još dugo trajati neće. I zato bih s vragom sklopio savez I ne bi, ne bi pekla me savjest, I zato bih s vragom sklopio savez I ne bi, ne bi pekla me savjest, Da netko drugi stari 'mjesto tebe, Da netko drugi stari 'mjesto mene. I zato bih s vragom sklopio savez I ne bi, ne bi pekla me savjest, A ja bih sa vragom sklopio savez I ne bi, ne bi pekla me savjest, Da netko drugi stari 'mjesto mene, Da slika zaustavi vrijeme.