Kad je zovem telefonom Sve što sjete, što me grize. Uvjek razgovor sa Sonjom Mene tješi, daje nadu. K o da smo u istom gradu Sonja shvaća moje krize. Puni s*utnje, muklim zvonom Teku sati, nose zimu. Ali, razgovor sa Sonjom Mene štiti, mene liječi. Uvijek njene dobre riječi Nemir s moga čela skinu. Nalik nekom dobrom vinu, Zagrljeni tihom tugom Shvaćamo se na daljinu Upućeni jedno drugom. Nije sestra, nije mati Živi svoje, nema mnogo Ali vjeru uvjek vrati Kad je zovem telefonom. Kad ne vladam svojom voljom Kad se šutnja, šutnjom plaća Tad je zovem i sa Sonjom Pun sam riječi koje snaže Sonja uvjek pravu kaže Sonja uvjek mene shvaća.