Lana Delina - Još malo mojih raponja lyrics

Uzeti djetetu ono malo sreće Kad ugleda cvijeće Jedno ga je na trnje upozoriti Al drugo ga je od mirisa sakriti Za ne povjerovati I kaktus može procvjetati I sam cvijet može na govna smrditi Da muhu mogao uloviti Priroda se pravo zna sama sa sobom našaliti Ipak sreću na mah ukloniti To ne bi smjelo biti 100 % samo pozitiva se iz toga može izroditi Sinergija dobiti Next level personalni postići I et još malo Pa sam svima tek zlo dano Jer sam htjela kavu popiti Cigaru zapaliti Dušu si omoriti Next level osvojiti Al valjd i to mora biti Do mog sljedećega levela Da bih nešt sebi dokazala Da si nisam luda Ak spoznala sam čuda Kad ugledah bilo šta što priroda je stvorila što sam pticu u letu prigrlila što sam sebe samu u šetnju izvela To je valjda ta moja zla sila što vam nikad ne da toga mira Jer me vaš zli pogled do te mjere ipak ne dira Da se men tu sad na mah zlo eksplodira Samo sam bježanija Odmak, pomak i prebiranje Dab sutra si mogla opet u to prošetanje Dab izbjegla vaše zlo gledanje I neb pala na mah u to zlo dranje I et sad i taj svijet Men se čini sav ko proklet I opet vidim i taj zalet Branite se svi od mene Al dajem i tu proštenje Jer kad me više ne bude Pripazte se zle lude Koja veli da sam ja ta zla To što repam na tri jezika To može tek mašina To još nije niko Ta vam cura sigurno ni fina Ona sigurno ima čip u glavi Ta je kiborg pravi E da vam je znati Od čega mi je hardware Al trebate me prvo rascopati Dab sastavili software Uno dos tres quatro Može pravo može šatro Bitnoj samo ritam dati Pa ćet rijeka svoje propjevati I ni bitan jezik koji moraš znati Ritam tu vas prati Una kancona Ma bez pola pardona Sam što fali mi ta talijanska šablona Nisam dugo u italiji bila Da bi mi sjela ta njihova rastočija Isto ko i španija Estonija Latvija Ma ni bitna nacija Svi imaju svojih pjesnika Men je ova nedođija Dala moga glasnika Veznika I sastavnika Kojim mog da repam slika Koje tuku nekog zlika Koji kroji sudbinu Ne sam meni tu sad zlu Neg i vama juhuhu Vele oni da sam tu Dab vas sam zlo strašila Jer sam se oglasila Al to ni to Da sam zla Ak sam sebe spasila Bar na tren ili možda dva Kad god da sam utekla Neg mu smeta ritam taj Jer je sklad I nisam zmaj A on živi za očaj Sam tak ima odnošaj Kojim može bit vrhunac I dić sebi onaj kurac što tek njemu znači sve A vama tek odjebite Ma znate kak Saćmo ju fino izolirat Nećmo nikom dat da ju dođe nešto propitivat Mogob neko ipak zlo ju tu ne snimat Moglab dobit prolaz Nju treba stavit sve testirat Ak i krene eksplodirat Mi ćmo bit tu sve to poprekrivat Malo rezultete već i izlažirat Pa ćmo djeci fino sve ispričat Nemojte se urimati Sa prirodom seb sklad dati Jer tu zlo vas ko nju prati Onaj čista šizofrenija Sam što je ubojica za zlo trenira Pa si od straha može dat sve sama odmaka I izgleda sva premila Al ta umjetnost je čisto zlo Umjetno je umjetno To u nje ni ništ prirono To je lažna kreativa I jab u mrlji svašta već nešt vidila Al se nisam nikad spotakla Da bi to i izživila Kad se slika oda mora da se zna šta se slika od samoga početka To je zlo što vam ona da Jer ne razmišlja ni retka Ta se samo u osjećaje svoje uzda Ta ni razumna Neg jetka De ti mila moja doktorice Nacrtaj meni fino dvije vjeverice Al onako da ti nije lako Baš onako kako vidim ja u svojoj glavi ja to Pa da vidimo do kad ćeš mi se po glavi motati Da bi moj egzaktni motiv mogla skontati Zato sam i počela f**ing slikati Da me možeš skontati Bez da moraš puno propitivati Slika je uvijek više od 1000 riječi A bol je uistinu bila ta Da mi jedino njegovo ranjavanje tek može dati odmaka Da bih dalje pobjegla A nisam ga čak ni ranila Samo sam prorepala Pa onda i sliku naslikala I jest uživila se vala Al nož nisam uzela za zlo Nego da se obranim Sigurnost ti je vlastita to Pa nakon pet dana Kad je malo zarasla mi rana Da mog pobjeć bez po muke Ostavih i nož nazad si na kuke U kuhinjske krpe Di je bio i tad ranije Za kruh i te neke hranidbene manije Jer baš bi me vi sačuvali Kad mene taj strah prelomi Samo bi me pilulama nagruvali I onda njemu dopustili Da mi donese banane Malo još pred vama sjedne na te rane Obradi i vas tako tatane I zapravo mi pravo jasno nije šta sam vam to zapravo skrivila tad prije Da mi ne date doć ni do policije Da prijavim te zmije Eto dijagnoza moje šizofrenije Ova slika tek ljek mi je Jer dođoh tek godinama kasnije Ja ne znam lica te moje biografije Koja me izvrnula posred španije I nema tu pomaka sad do neke pravde A osjećajis tu za one što me smlave I ne mora značiti da ću zato putem uništenja krenuti Moreš osjećaje proživjeti Ne smiješ ih zatomljivati Ko što to sam znala raditi Zato slika tu pati Nikog ta zlo ne klati To što se neko uspio u njoj prepoznati To tek policija mora doznati Zašto doktorice ja sam grozna ti Ko i svima ostalima što je slika uspjela da preplaši