Postoji jedna dimenzija nepoznata èovjeku Prostor izmeðu svjetlosti i sjenke, izmeðu nauke i praznovjerja To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi Pklatovi imaju i oèi i uši i noge i ruke i ledeni dah, Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak Zauzeli su cijeli naš grad i poèeli sebi ljude zvat' Nisi više znao 'ko je èovjek, a 'ko je Pklat Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje Na ulice su pustili bijele medvjede, èija je dlaka sjajna Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti, Mi samo želimo da mislite kao mi Izmeðu nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali Ne èujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili Prazne su èaše, puna pepeljara, nestaje boje, Srce kuca sporo tika-ta-tak Nema više poljupca, ni svaðe, ni šamara Tvoga tijela draga ja se više ne sjeæam Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti, Mi samo želimo da mislite kao mi Iskaèi kroz prozor mala i bježimo odavde, U dvorište i park pa sve do kraja ulice Ja æu na drugu stranu da im trag zametnem Ti èekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen