eno rulje tiraninu kliÄe eno roblja peva o slobodi prate ritam udaraca biÄem nazireÅ¡ li kuda ovo vodi eno pravde kopaju joj oÄi uruÅ¡eno groblje ideala već je kasno da se naglo koÄi propast nam na vrata zakucala zna sudbina kako biti prgav Å¡ilom bode naduvenu zlobu stojimo u govnima do grla da sam umro da se prevrnem u grobu odavno smislu ni traga ni glasa, nema tu spasa bezumlje divlja u punoj snazi i gazi, gazi... misliÅ¡ da neće al´ sunovrat kreće ambis nas zove, idemo dole spremni za hod po žici, stojimo na ivici ja bih da ćutim al´ jezik palaca lud uvek najbolje glumi mudraca ambis nas zove, idemo dole spremni za hod po žici, stojimo na ivici hladan vetar brije, tmina kulja eno smrti naoÅ¡trene kose spava svet u postelji od mulja spavaj, spavaj, ne probudio se