Voljela je sjaj u travi, Lorku i Bodlera Živjela u svijetu pjesme, ranjiva i nježna Maštala je ovdje mirno, sasvim izvan svijeta Sva je bila moja, moja, moja, a ipak daleka Ne traži me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati Zaboravi, što je nekad bilo nećeš naći Sad si u životu i morala bi znati Nema više nikog da ti vrati sjaj u travi Voljela je sjaj u travi, a sada je žena Spustio se ovaj život na ramena njena Iako je duša njena pjesmom zanesena Vizija iz snova, snova, snova obična je želja Ne traži me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati Zaboravi, što je nekad bilo nećeš naći Sad si u životu i morala bi znati Nema više nikog da ti vrati sjaj u travi Ne traži me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati Zaboravi, što je nekad bilo nećeš naći Sad si u životu i morala bi znati Prestani da sanjaš i da tražiš sjaj u travi