Stajali smo jedni do drugih ponosno nasmiješenih lica dok smo primali maturalnu svjedodžbu od profesorica zadnji dan valjda da smo svi stajali skupa, zadnji dan da smo bili ekipa, škvadra, trupa izgleda ko jučer a kolko godina već prošlo je u sjeni da ne primijetiš potiho samo nestaje sva veza među nama greška il' defekt? riječ prijateljstvo iz prezenta ode u perfekt imamo se rad al nemamo se baš, danas brijemo svoj film, ne postoji onaj naš, dal smo bili mladi naivni il' smo već tad kalkulirali neki su zaposlili se, neki diplomirali neki su i danas još ostali djeca, nekima se rodila djeca, svi smo svojim putem pošli, neki stali na po puta, neki došli - stigli tu di su sad, neki su napustili svoj grad vratit se ne možemo a i da možemo kako bi kad promijenili smo puteve ko kolosjeke vlakovi jednom u životu ekipa se naglo rastaje valjda to zovu odrastanje Koliko toga je stalo sad među nas... kol'ko promijenili smo se, dal smo drukčiji danas, koliko stvari nas dijeli i razvaja... kako i kad se dogodila promjena Kažu da mijenjam se Kažu «Nek', to dobro je!» Kažu svi su to već prošli sve i nekad teško je da teško je... Kažu da ne bojim se Kažu al to ne tješi me Kao, njima sve to lako je Dižem srednjak svijete – rađe ostajem dijete. kad se sretnemo nešto nas vraća nazad, al šta's sad kad previše stvari se već promijenilo, pa ajd sad ti pričaj o nečemu, nađi zajedničku temu postalo je preteško pričat o bilo čemu sjetiš se bivšeg razreda lica, imena, al grozno je kad ne možeš se sjetit svačijeg prezimena vidimo se rijetko pa sječanje lako blijedi, školskoj ploči i kredi nema traga više, sjedi svatko sam u životu, razred više nas ne veže, i preživljavat je danas izgleda puno teže skupimo se svi jednom na godišnjici mature, vrijeme stane i drago nam je opet vidjet bivše cure, još su lijepe izgledamo isti samo smo stariji mirniji smo, ozbiljniji, nismo skloni pizdariji ko nekad, ko da s godinama pomalo smo otupili, izgubili onu oštrinu, smirili se, zaljubili počeli mislit samo na sebe, sazrijeli onog dana kad su nas počeli oslovljavat sa "vi" sve se promijenilo al nije sad da mi nedostaje to je sve samo odrastanje Kažu da mijenjam se Kažu «Nek', to dobro je!» Kažu svi su to već prošli sve i nekad teško je da teško je... Kažu da ne bojim se Kažu al to ne tješi me Kao, njima sve to lako je Dižem srednjak svijete – rađe ostajem dijete.