Završio je dan, lagano uranjam u san, San me lako prima uz pomoć lexaurina... Podsvijest radi, misli izlaze na djelo, Sanjam u boji, na meni gotivno odijelo... Na licu osmijeh, u ruci su mi plaćeni računi, Ja u novom stanu, frižineri su mi puni, žena se ne buni, na njoj nova bunda, Na njoj novi miris, u sobi joj cijeli iris... Meni kara još veća, a glava mi malo manja, Nemam strahove, probleme, pun samopouzdanja... Konačno sam pravi, mogu se opustit, Od prodaje albuma, mogu si sve priuštit... Novu majicu kupit i za vozački uplatit, Auto nabavit i kera što voli balat... Onog bernardinca, slikavat njega i svog zdravog klinca, A mali, mali isti ja... Za real igra fudbal, na leđima 10-ka, Na klupi mu cupi, od madone ona kćerka... A njena majka, starka mene stalno mjerka, A ja se opirem, ono znaš držim distancu... Odjednom sanjam ko ja ono u čamcu, Ko ja pecam, a savski vjetar me šiba... Odjednom skočim u savu i postanem riba, Postanem som i lagano plivam savskim dnom... A na dnu ispaljene zolje, bombe i projektili, Na dnu mrtvi jarani i pobjeni civili... Na dnu save je svaka trauma iz rata, Bježim na površinu, al' teško ko iz živog blata... Iskačem iz vode i postanem galeb, Letim iznad brčkog, a ispod mene vidim zagreb... Ispod mene cvijeće, miriše, djeca ga beru, Po minskim poljima trče, ljudi se jedni na druge deru... Izgubili vjeru, a ja gubim krila, Počinjem padat al' drži me nekakva sila... Padnem pred lotosova stopala i sad mi opet fino, Osjećam se silno, bez straha koračam mirno... Uđem u kladionicu, pogodio sam svaki par, Pokupim sve pare, u snu sam opet car... Dijelim ljudima lovu po cesti, da imaju za jesti, Dajem pare invalidu, za cijeli grad pravim gidu... Pravim party u centru, na party-ju vjerske vođe, Predsjednici i vlade, pa šta oni ovdje hoće... Brišem ih iz sna, postavljena je bina, Na bini, elvis, davorin i ja, u ruci svaki po porijena... Pjevamo plimu od indexa, jedemo ćevape, Sva trojica ko reperi, ono nakrivljene kape... Skočim s bine i dugo padam, budim se, u znoju I cijeli san odjednom zaboravljam... Predamnom je novi dan, novi stresovi su tu, Možda se sjetim detalja, kad budem im'o deja vu... Lagano padamo Gubim tlo, al' ne dotičem dno... Kao dim lebdimo Ja i ti nošeni na krilima utopije Sanjamo da imamo Neke bolje opcije Kako dobro je Kako dobro je Kako dobro je Kako dobro je I na majku i na šanku Rado smo viđeni A ko? pa ja edo maajka I moj produkato deš I još su tu neki I bizo i još i legenda mirza Rokaj!