Odavno čuvam
Svoju dušu za nju
I ne dam nikom da dođe blizu
Jer je za nju
Nije da ne bi preživio sam
To sam barem do sad naučio
Al ne bi nikad, o bože, nikad
Od nje odustao
Dal je to san
Što sanjaju sretni ljudi
Il doći će dan, plavo jutro
Da me probudi
Na kraju puta, miran i svoj
Idem do kraja
Idem sa njom
Jesam li mogao
Išta više poželjeti
Kaput od lišća
A na njoj samo proljeće
I dok se smije
Sve više se gubim
Unazad vraća me
Ne nalazim riječi
Za sve što hoću
Da zapamti
Al lice joj priča sve
Što sam htio
Da sa mnom osjeti
Na kraju puta
Miran i svoj
Idem do kraja
Idem sa njom
Jesam li mogao
Išta više poželjeti