Tvoje mudre riči pamtin
U ditinjstvo kad se vratin.
O Mama! O Mama!
Ča je cukar, ča je sol
Ča su gušti, ča je bol?
O Mama!
Pravu rič si uvik znala
Pusta mladost kad je cvala.
O Mama! O Mama!
Ča je kripost, ča je grih
Ča su suze, ča je smih?
O Mama!
U vonju lancuna i friškoga kruva
Još ćutin te;
Kraj ognjišta stara u sjeni šudara
Još slušan te;
Na gustidi žednoj kad usta su suva
Još vidin te.
I iz duše nek otme se krik.
O Mama!
Ti si izvor i ponor i štit;
Ti si plamen i rana i lik
Ti zemja i jubav i cvit.
O Mama!
Tvoje riči zlata vride
Kroz nevere dok me slide.
O Mama! O Mama!
Ča je čovik, ča je zvir
Ča su zvona, ča je pir?
O Mama!