Nije primitivizam
Više mi se čini ko high society aktivizam
Bog te jebo
Kom još u životu je jedan takav trebo
Kakvog sam spoznala
Godinama nakon što me mati sa svojim prijateljem upoznala
I sad jedva dišem
Kad stihove ove pišem
Kad njeg se sjetim sa svijeta poželim da zbrišem
Da me neko hoće teleportirat
Samo da me on ne može u mozak dirat
On je very high society
Njemu moraš kulturno se vladati
Možda će me oženiti
Rekla mi je jednom mati
Jer je stala sanjati
Da će netko umrti
Ako se njihova zajednica ne ozakoni
I onda bratu stigne poruka
Od njegovog visočanstva
Kakko su mu bratova jaja krasna
Da će jedno na plus pol akumulatora
A drugo na minus u ime zabavljanja da prišteka
Brat i ja stajali smo u niši obližnjega drštvenoga doma
Ante Starčevića sa mikrića
Kad je stigla ta njegova sms poslastica
Nismo se pomakli do daljnjega
U nevjerici i šoku od gađenja
Dok smo majci ispričali
Tri dana smo u čudu samo zjevali
On joj je već rekao da je samo zajebancija
Da se približi našim zajebancijama
Da nam pokaže kako zna biti među mladima
Ona ga je pokrila
Nama se u facu nasmijala
Nema po njoj potrebe za brigama
Ipak on na filozofskom u osijeku drži predavanja
Njezina ljubav života
Je tek njena o njemu anegdota
Ko do sada nije shvatio
I smjehom ko na šalu mi vratio
Svaki stih je istina
Kako sam ja svoj život doživjela
I sa josipovićem se taj moj očuh rukovao
Tako da i njega pitam dal u taj society pripada pravo
Svoju sobu on od nas zaključava
Mi njemu tamo nemamo ulaziti prava
A slika je jednom sa ekrana iskočila
Kako on gol golcad pred svojom novom kamerom poskakiva
Veli mati opet neka njegova šala
Samo kameru isprobava
Za mog ujaka veli da je pedofil
A kad ga sa njegovom porukom pogledom oborim
Odjednom mu niko više nije kriv
Ko da ga u ogradu postavim
Sado što ga tim pogledom oborim
Ništa na tu temu ne izustim
On ušuti ko saliven
A ja sam za njega čini mi se na križ pribiven
Uvanović željko
Ime mu je to neko
Na googletu tog nema
Al se smrzoh prije par večeri svega
Kad me neko meso iz mojeg zamrzivača
U koje mi mati stalno nešto prihvaća
Zamirišalo neobično
Nikad prije ne namirišah takvo što
Kad sam pekla meso
Sve bacih
U komunalčev jebeni kontejner stavih
I sutradan uočih
Da te vreće više nema
Da li je bože moguće
Da to ljudsko meso bilo je
De mi ljudi recite
Dal to miriši na pečena jaja
Kako sam dan dva poslije namirišala
Jer si je brat jaja kokošja peko dok sam vani bila
Zima mi je i sad od tog svega
I dok meni niko ne vjeruje kom ja mogu vjerovati
Da me ne želi tek negdje na sigurno strpati
Kad mi se usta od straha stanu usukivati
Jer Željka ne želim ni mrtva si dozivat
Da li je moguće da nije samo pedofilija
Nego i kanibalska nastranost njemu još milija
Od života neke duše nevine
I skladne nam rodbine
Jer sve njegove radnje
I fakultetske te sadnje
Rade se o morbidnim temama
Istraživanja naci metoda koječega
'Festival smrti' bio je jedan seminar
Ma svaki put neki užasavajući očaj