Jednom kad se od svih laži pročistimo
Ali je se bojimo
Jer šta to tek nam znači ne znamo
Vele istina oslobađa
I sigurno vrli novi svijet nam porađa
Nema tu nam ništa zlo
Svi se samo bojimo
Da si u unutrašnjost pogledamo
Sami sebe istražimo
Jer tek svijetom si živimo
A sve nešto zapazimo
Kako smo si sami krivo
Jer nekom se ne svidimo
Al istina u tom skoku
što nas nosi tome oku
Koje gleda i ne ujeda
Stvorit će nam svima meda
Nema glume
I te drume
Ima sad da vide svi
Jednom kad su zapitani
Poznaješ li sebe ti
Nisi kriv
što si živ
Negos taj
što je za raj
Samos srce upitaj
Imal smisla potez taj
što sad činiš
To si znaj
I kad razum ne zna šta
Tu sad tebe živcira
što te svijet tek čudno gleda
Jer ustao si prekoreda
Dao sebi tog dvogleda
Gledaš se sam
Spoznao si vlastiti si sram
I taj svijet
Taj drugi pogled
Vidi tek taj neki namet
Toj taj dvogled
On tek vidi vanjski zalet
Moždat kroji neki probisvijet
Pa si ne moš spoznat vlastiti integritet
Izgledaš ko da nisi svoj raspored
Pa kak te nije stid
Al to ti je taj mit
Otkudt pravo sad tu živit
Počmut srce vlastito tek krivit
Neki vanjski stid u teb počinje tu živit
Al to nisi ti
Tos ti vanjski nameti
Nemoj se stiditi
što si počeo živjeti
Sebi smisao tražiti
Negativi se protiviti
Jer život tu će se razviti
Koji nikog neće zgaziti
Al sa nekima ćeš se razilaziti
Tu ti sebe možeš pravo istražiti
Vlastite istine spoznati
I osmjeh mira sebi dozvati
Koji ti niko ne može ukrasti
Makar će pokušati
Jer postao si izvor života
To je ta sad moja anegdota
Otkud ti mir na to sve zlo spoznano
Al nisi ti zlo
što zlo si spoznao
Samo se moš od njega odmaknuti tako
I ne činit sebi sranja na to
što ti iko više nešto misli
Ili što te tek za zlo tu slisti
Nije trava zlo
U ljudima je to
Nije pivo zlo
U ljudima je to
Nisi ni ti zlo
Iaks čovjek ohoho
Sam sebi si zlo
Kad nisi srce poslušo
I na vrijeme se sklonio
I onda ima nešto to
Kak znaš što ti srce veli tvoje to
Kak znaš da ti srce nije tvoje zlo tek sraslo
Iz tih bitki štos na ovom svijetu našo
E to put je taj
što te vodi direkt u raj
Bez čistilišta znaj
Jer je srce kompas taj
I kad želja tek je ta
Da ti se ide uvijek samo doma
Bez krađe i tog sveg loma
A bilo bi dobro da si kupim i ovoga telefona
Iak ti ne treba sad odma
Pa ne ideš preko leševa
Neg ipak čekaš svoga rasporeda
Dok ti srce ne veli sad da
Red je na tebe
Pusti nakog nek već svoje priča
I njemu je potrebna sad ta tvoja ustala sam priča
Znaj da si dao cijelog svoga bića
Za istinu života
Gdje nam svima je ljepota
I nis to ljudi glasovi
To su čisti osjećaji
De sad ljevo
De sad stani
De se sakrij, naiće ajvani
Sad ostani
I ništa se ne brani
Ma čudesa moji ljudi slani
Jer imamo i soli
Da glava ne boli
I ne znam ko nas tako sve ustroji
Ko tu život nama živi kroji
Al taj voli
Iako sve te neš prav zna i da zaboli
Dok se tjelo ponovo ne prekroji
Kako nam je ispočetka dano
Da bi volili se stalno
I cvjetali ustavno
A skrojili smo se
Sve nešt samo naopako, jel da je
Baka pričala mi priče svakakve:
Ne smiješ djetetu dati da spava s rukama iznad glave
Onda mu se pluća pune i gle strave!
Ja nagnuh svoje glave
Reci bako kakve strave?
E te oči tvoje male
što mi sad sve čine strave
Kad ih tako izbečiš
Tu me na to zlo straviš
Hoćeš da me uništiš...
To mi nije nikad rekla
Al na te oči izbečene
U tom mom zanimanju na njezine riječi rečene
Tako bi dalje ona tek potekla
Nikad nije do kraja svoju tezu izrekla
Al je mene godinama tištila ta neka njezina apoteka
Bude te strah prodisati
Valjda sam zato i počela risati
Prije nego sam počela o sebi svijetu pričati
I ni to sve
Ima tog more
Sve take neke
Poluapoteke
Besvjestice
Iz škrinje neke
Primopredaja po koljenima
Ma de svima bude zima
A onda se i to dogodi
Odeš nekud dalje
I to nešto ti se izrodi
Tebe istina živa pogodi
Draga moja lana
Ti uopće ne znaš disati
Kak si do sad uopće uspjela preživjeti
Stigli smo do dna
I sad jedino je preostalo da se damo sili uzgona
Cijela naša ta planeta
Inače zlo porobi nam svijeta
Ak ja ne smijem crtat cvijeta
Ili aliena kraj svoga si kreveta
Jer ne želim pratiti nečjeg nameta
Dab tu nekom bila nešto konkrevetna