U zoru zlatnu na putu ka smrti, sa zastavom pobjede i mačem od srebra
Iz zemlje uklete govore grebovi predaka
Opominju nijemo da kosti njihove zaboraviti ne smijemo
Da život će proći brže od sna, da sloboda je put trnjem pokriven
Budimo svi pod srebrnim mjesecom što glagolja sa tminom
Kad obasja planine drevne što grebove kriju
Izvucimo mačeve nek prenađu put ka srcu što trune i kostima trulim
Nek koplja se lome o štitove naše i nebo nek gori za grebove predaka
Svjedoci bez glasa vide i čuju, mislima svojim Gorčina dozivaju
Ustani ti što ratnik si bio, što neprijatelja svog krv si lio
Ka pobjedi povedi Slavenski soj, ka vječnom životu koračaj kroz boj... koračaj kroz boj... koračaj kroz boj...
U zoru zlatnu na putu ka smrti, sa zastavom pobjede i mačem od srebra
Iz zemlje uklete govore grebovi predaka
Opominju nijemo da kosti njihove zaboraviti ne smijemo
Da život će proći brže od sna, da sloboda je put trnjem pokriven
U zoru zlatnu na putu ka smrti, sa zastavom pobjede i mačem od srebra
Iz zemlje uklete govore grebovi predaka
Grebovi predaka... grebovi predaka... grebovi predaka... grebovi predaka...