Pod plamenom, teških muka smo stali,
pod krovom beskraja tako smo mali
i otuđeni...
Primi me za ruku i drži,
izbrisao sam rijeÄi sve,
ne mogu ti reći sve,
tvoje oÄi su iskrene.
OgraniÄenja ovoga svijeta,
stalno isto sunce se vrti,
stara radost opet me vara.
Tamo gdje bistru vodu obmah zagade,
novcem peremo lica od pohlepe.