Meni više ništa, ni ružno ni dobro, ne može da se desi. Ostalo je naprosto da brojim dane, ko smjeran redov, s malom razlikom u smislu, i žestini. Treba to pojmiti i izgovoriti, napokon, mirno: doći će i uzeće sve, uzevši kost i meso. A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud, ospu se kiše, i minu, tren prođe, odjednom, odasvud, u visinu, uzlijeće ljubav i prepun je polena zrak, u polenu patnja mužjaka vri, i nebo zari ljubavlju, jer juni je
mjesec u svijetu, i dud zri. Ona će doći. Uzevši kost i meso, uzeće sve: olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i dušu, na zidu sliku - muziku od koje soba sja, suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom: mrak, mrak, mrak, mrak, mrak. A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kiše, i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je polena zrak. U polenu patnja mužjaka vri. Juni je mjesec u svijetu, i dud zri.