Daj iskreno priznaj mi, kad ti je sinoć stao lift Reci mi što ti je to trebalo da razbiješ ogledalo Nije te bilo strah, ostati bez zraka Ti nisi lup'o o vrata, nego si reko sebi Bogu hvala Na parku draga bez signala, na parku bitka tišine jer ti nitko ne zna ime Neugodna navika samoće, jedan govori što hoće A ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči Zar ti je smetalo, jedno ogledalo a u njemu tvoja slika Podbradak bez podanika, što uopće od kravate troši vrijedne sate Neugodna navika samoće, jedan govori što hoće A ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči