Postoji jedna dimenzija nepoznata èovjeku
Prostor izmeðu svjetlosti i sjenke, izmeðu nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi
Pklatovi imaju i oèi i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i poèeli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je èovjek, a 'ko je Pklat
Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, èija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi
Izmeðu nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne èujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su èaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svaðe, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjeæam
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi
Iskaèi kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja æu na drugu stranu da im trag zametnem
Ti èekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen