Sivo jutro nad gradom i dan tek se budi.
Zakašnjela klinka s tuluma kući žuri.
Pet je sati, u prvoj fazi čudna raja gradom plazi.
Našminkana, skockana odudara od svijetla dana.
Zeleno se pali, ona prelazi ulicu,
Zaštitu traži u nekom dobroćudnom licu.
Princa svog je srela, dobila je,
Al' se ne zna - da l' je htjela?
Njen stari je u penziji, spavati duže može.
Ona žuri kući da ostane cijele kože.
U tramvaju je neka stara baka gleda čudno
Kao da joj želi reći: "Hej, dijete moje bludno!"
Princa svog je srela, dobila je...
On je bio divan i pričao joj krasne stvari,
A ja vidim vuka, gladnog vuka kako dijete bari.
Jer nije velika fora prodati šminku i zavesti šašavu klinku!
Jer nije velika fora prodati šminku i zavesti šašavu klinku!
Jer nije velika fora prodati šminku i zavesti šašavu klinku!
Jer nije velika fora prodati šminku i zavesti šašavu klinku!
Princa svog je srela, dobila je...