Radi u Nami od sedam do tri,
Samo još, samo još jedna u gomili,
Bez one prave šanse, bez izgleda,
I suviše obična.
Vjerovala je u ljubav k'o na filmu, svašta!
Gutala vikend ljubavne romane.
Njen Valentino bio sam ja,
Još uvijek nema svoga čovjeka!
Malo, malo 'ma vremena,
Malo nema prostora,
Do gluposti poštena.
Jedina me razumjela.
Jedina me razumjela.
Nataša!
Nataša!
Često sam znao navratiti malo noću
Do njenog stana u predgrađu.
Sjećam se uvijek je bilo tako toplo kod nje
I neke dobre vibracije.
Nikada nije gurala ruke u gaćice i
Nikada nije gutala pilule i
Nikada je nisam vidio bijesnu,
Ipak zaslužuje pjesmu.
Malo, malo 'ma vremena...
Nataša...