Sve lijepe stvari sto ih se uci
Da s nama traju i s nama zive
Ko dijete saznah u vasoj kuci
Sto jos se bijeli u srcu rive.
Uz klavir plaho ja sam ko mnogi
Zanesen bdio uz vase prste
I niste znali, onako strogi,
Da i u meni sve zice drhte.
Na drugom katu, nadomak luke,
Glazba jos traje ko let leptira.
U vase bijele dok gledah ruke
Dal srce slusah il zvuk klavira?
Vas glas je bio, uz tihu lampu,
Za mene tajna, sjaj zutog plisa,
Ko kapi jutra u svijetlom slapu,
Ko blagi rujan u sjeni kisa.
Jos pamtim klavir do samog zida,
I dah starine na porculanu,
I kako cesto, od pustog stida,
Od vas sam krio znoj na svom dlanu.
Kad bi se note prosule stanom,
Ko njezno cvijece uz miris zbuke,
Sve sto sam duzan djetinjstvu ranom
Uz vas se zace sa cet'ri ruke.
Dal isti miris jos cuva kuca,
I Vase rijeci dal drugi cijene?
Na zidnom satu, uz pomoc kljuca,
Za Vas dal kuca sad ono vrijeme?