Nešto se promijenilo između mene i ljudi otkad sam jednome od njih roditelj. – Pol Klodel Trčim s kćerkicom kući – Granate su nas, opet, iznenadile na ulici. Granate, već stoljećima, svaki dan padaju, I svaki put iznenade. Požurujem je ljutitom galamom: Srdžbu s tobdžija srpskih Prenosim na dijete čekano deset godina.
Da se potpišem, veli mi, dok prolazimo Kraj plohe snijega, netaknutog, u parku. Umjesto da je izgrdim, Dopustih – ko zna zašto – da njezin kažiprst Tu nježnu bjelinu načne A potom oko ćirilične IVANE VEŠOVIĆ Moj kažiprst je kružnicu opisao Neprobojnu Kao u bajkama.