Voljela je sjaj u travi, Lorku i Bodlera
Živjela u svijetu pjesme, ranjiva i nježna
Maštala je ovdje mirno, sasvim izvan svijeta
Sva je bila moja, moja, moja, a ipak daleka
Ne traži me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati
Zaboravi, što je nekad bilo nećeš naći
Sad si u životu i morala bi znati
Nema više nikog da ti vrati sjaj u travi
Voljela je sjaj u travi, a sada je žena
Spustio se ovaj život na ramena njena
Iako je duša njena pjesmom zanesena
Vizija iz snova, snova, snova obična je želja
Ne traži me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati
Zaboravi, što je nekad bilo nećeš naći
Sad si u životu i morala bi znati
Nema više nikog da ti vrati sjaj u travi
Ne traži me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati
Zaboravi, što je nekad bilo nećeš naći
Sad si u životu i morala bi znati
Prestani da sanjaš i da tražiš sjaj u travi