U okovima... u tužnom svijetu živimo
i misli su precrne zastave pokojnih.
Mojem srcu boju trošiš,
tvoja ljubav sada boji.
VjeÄna rijeka tuge teÄe putem kuda hodam sam,
povjerenje još krvarim...
...silom dušu gubim!
Da li prositi istinu znaÄi...
vezan za stup srama biti
pred strašnim duhom smrti
jer smo sivi, hladni, mrtvi!
Moram ti reći da ja još boju iskrvario nisam,