Život je crta koju nastavljaš
I samo hladan kamen iza sebe ostavljaš,
Kao i kada si ga tek upoznao,
Pada u vjeÄnu tminu bez povratka.
Da, da, da! Ne, ne, ne!
Mrzim nasljedstvo koje su mi ostavili,
Moju duÅ¡u riznicom zlata uÄinili,
Moj život mi poklonili,
A da ga više neću moći opet uživati.
Pustit ću žalost svoju da govori,
Jer znam da ona želi živjeti,
Znam da ona želi živjeti,
nanovo upoznati tamu.
Tugo ljubavi moje srce puno je mržnje,
A moj osmijeh još veći i jasniji,
Volim te, želim te zauvijek osvojiti,
U tvojim tamnicama, sreću sa tobom dijeliti.