Kako mirišu mi kesteni,
Ove jeseni,
I mirišu mi, draga...
Sam pred izlogom slastičarne
Pas stoji na kiši,
Baš je tužno, tužno, zar ne,
Iznutra ga gledaju slatkiši.
I ja se osjećam kao pseto
U prolazu gledajuć' kafiće,
Miris kestena odnosi ljeto,
A djevojke odnose mladiće,
A djevojke odnose mladiće!
Kako mirišu mi kesteni,
Ove jeseni.
Kako mirišu mi kesteni,
A tuga u meni… Mirišu mi, draga…
Kako mirišu mi kesteni,
Bili smo presretni.
A u kavezu, daleko od grane,
Spava mali orangutan,
Individualno sanja banane,
Sam, ostavljen, sputan.
I ja se osjećam kao primat,
Niskorazredno biće,
To, što želim, ne mogu imat —
Djevojke, što odnose mladiće,
Djevojke, što odnose mladiće!
Kako mirišu mi kesteni, ove jeseni, dušo. Gledao sam ih kako se peku na uglu naših ulica, promatrao sam žar ispod njih, kako se diže k nebu, i pomislio sam samo jednu stvar.
Kako mirišu mi kesteni,
Ove jeseni.
Kako mirišu mi kesteni,
A tuga u meni… Mirišu mi, draga…
Bili smo presretni,
Bili smo presretni,
Mirisni kesteni.